Marco se od 1992. subotom uvečer sastajao s prijateljima na molitvu svete krunice.
Neobični su događaji započeli 26. ožujka 1994. kada je pozvan u jednu obitelj na molitveni susret i na rođendansku proslavu nakon toga.
Tijekom večeri triput je u sebi začuo glas koji mu je govorio... „dijete, piši!" Četvrti put  ..."Marco, drago dijete, ne boj se, to sam ja, Majka, zapisuj za svu svoju braću...".
Majka je svoju prvu poruku dala, odnosno izdiktirala u 22.35 sati.
Djevica, koja je zatražila da je se štuje pod imenom MAJKA LJUBAVI, šest je mjeseci svakoga dana, privatno davala poruke svojem oruđu Marcu kako bi mu pomogla pri njegovu duhovnom rastu i kako bi osnažila njegovu vjeru imajući u vidu buduću „javnu misiju“ kako ju je nazivala.
U srpnju iste godine Marco je prvi put imao viđenje Djevice koja mu se ukazala, kao što to čini još i danas, u ljudskom liku: „Djevojka od 15 - 16 godina, u dugoj haljini boje svijetloga zlata, s ogrtačem koji joj s glave pada preko cijelog tijela, sve do nogu, boje tamnijega zlata, kao i pojas kojim su opasani bokovi".
Vidjelac navodi da uvijek kada padne u ekstazu, vidi Gospu okruženu jakim svjetlom, no istovremenu nježnu, kako se zaustavlja na otprilike metar i pol od njega.
Ponekad se pojavi s Djetetom Isusom na rukama, a ponekad s krunom od svete krunice.
U poruci od 20. svibnja 1995. Djevica je pozvala vidioca i braću koja su bila uz njega da pođu na molitvu  ...„u onu crkvu u kojoj je prvi kamen koji je tamo postavljen donesen s mjesta iz kojeg je potekla voda, iz Lurda... i ondje ću vas pozdraviti...".
U jednoj od sljedećih poruka braća su postavila pitanje: „Koja je to crkva?", a Majka je odgovorila ...„ondje gdje se nalazi zgrada koja se ruši, koja ja nagnuta... u PARATICU...". Navedena crkva bila je crkva obitelji Tengattini, udaljena otprilike 100 metara od mjesta na kojem se nalazi stari hotel i koji se s jedne strane ulegnuo i postao opasan zbog toga što to područje nije isušeno.
26. svibnja 1995 Marco i braća okupili su se ispred navedene crkve i Majka ih je pozdravila...„Evo, došla sam upravo ovamo da vam kažem: ovo je odabrano mjesto na kojem će se mnoge duše približiti Bogu i na kojem će se radost proširiti među braćom. Ponovno dođite ovamo na molitvu, Isus će vas uslišati...".
Otada se svakog 26. u mjesecu u Praticu, točno ispred crkve obitelji Tengattini ljudi okupljaju na molitvu. Ovdje Majka donosi svoj pozdrav i svoje poruke i ovamo pristiže sve više i više hodočasnika.
Marco je 1995. primio također i dvije privatne poruke: jednu za Papu i jednu za biskupa iz Brescie, koje je savjesno predao kako je to bilo zatraženo.
Djevica Marija vidiocu je objavila 11 tajni koje on opisuje „velikima i važnima“ i koje se odnose na svijet, Italiju, ukazanja u svijetu, Isusov povratak na zemlju, Crkvu, Papu i druge osobne tajne koje se odnose na njegov život i put.
Najžurnija je tajna koja nas poziva na molitvu i koju nazivamo TREĆOM FATIMSKOM TAJNOM.
Onima koji žele znati te tajne, Marko odgovara: „Nitko ne treba biti znatiželjan, tajne moraju ostati tajnima. Mogu reći samo da će se svijet spasiti MOLITVOM i pobožnošću MARIJI koja je posljednje sidro spasenja za čitav ljudski rod".
Majka je uz to, u spomen na prvu godišnjicu ukazanja te kako bi potvrdila svoju prisutnost, svojem oruđu darovala stigmu u obliku križa, koja je otada osam puta krvarila bilo tijekom Velikoga tjedna ili kao najava teških i posebnih događaja za čovječanstvo.
1997. godine prema htijenju i želji Majke Ljubavi osnovana je udruga koja širi Djevičine poruke i pomaže potrebitima.
18. rujna 1998. Marco je primljen u audijenciju kod biskupa iz Brescie mons. Bruna Forestija. 10. listopada iste godine imenovana je „komisija“ za utvrđivanje vjerodostojnosti Djevičinih ukazanja i sadržaja poruka.
17. srpnja 1999. u 21.25 Marcova supruga Elena približila se slici koja prikazuje Majku Ljubavi, postavljenu na polici u njihovu potkrovlju, kako bi molila s kćeri.
Dok je molila, primijetila je kako se na staklu pojavila kapljica vode koja je izašla s Djevičina lica, točnije iz lijevog oka i koja je skliznula po staklu sve do ruku. Iznenađena, pozvala je Marca. Oboje su, dirnuti, stavili prst na staklo i prinijeli ga licu te ustanovili da je kapljica slana. Marco je odmah telefonom obavijestio nekolicinu članova Udruge koji su došli u njegov stan i uvjerili se da se suze stvarne. U 23.40 stiglo je nekoliko osoba iz provincija Milano i Verese, koje su primile obavijest o tome što se događa. Nakon što su svi nekoliko minuta bili okupljeni pred Majčinom slikom, u prisutnosti 18 svjedoka pojavila se posljednja suza.
U utorak 20. ujutro Marko je sa šest osoba koje su prisustvovale čudu suza krenuo u kuriju. Primio ga je mons. Lucio C., kojega je prethodni biskup iz Brescie mons. Bruno F. imenovao predsjednikom komisije, čija je zadaća upoznati i proučiti događaje povezane s ukazanjima Majke Ljubavi.
U kolovozu 1999. kurija iz Brescie, u to je doba biskup bio mons. Giulio Sanguineti, dopustila je Marcu i molitvenoj zajednici da se okupljaju u župnoj crkvi u mjestu Clusane d’Iseo (provincija Brescia), nekoliko kilometara od Paratica. Susreti 26. u mjesecu održavali su se u crkvi Krista Kralja u mjestu Clusane d’Iseo sve do 2004. godine.
2005. godine, točno 27. kolovoza, u kapelici u oazi Paratica dogodilo se euharistijsko čudo u prisutnosti petero svjedoka. Drugo euharistijsko čudo, ovog puta u prisutnosti više od stotinu osoba, ponovilo se u nedjelju 11. ožujka 2007. na brdu ukazanja. Brdo ukazanja postalo je odredište tisućama hodočasnika svake godine.
Tijekom tih dvaju susreta, dok se vidjelac nalazio u stanju ekstaze, pred svjedocima se ni iz čega materijalizirala bijela hostija. Susreti se održavaju svake četvrte nedjelje u mjesecu i Gospa predaje svoju javnu poruku.
Crkva vrlo pozorno proučava nadnaravni fenomen i vrlo je oprezna prema tom marijanskom iskustvu.
Oruđe koje je Marija odabrala u Praticu triput se susreo i razgovarao s papom Ivanom Pavlom II. u Rimu (2000., 2001., 2003. godine) i triput s papom Benediktom XVI. (2007., 2009., 2010. godine).
Tih je godina Marco nadležnim vjerskim autoritetima uvijek podnosio izvještaj o svojem iskustvu. Više puta sastajao se s dijecezanskim biskupima iz Brescie i Bergama.